Dimovodna instalacija je sustav koji služi za odvod dimnih plinova od ložišta izvora topline sustava grijanja (kotla, plinske grijalice, kamina itd) u okolicu, a njezini osnovni dijelovi su: ložište izvora topline dimovodni nastavak – dio ložišta koji povezuje ložište i spojnu dimovodnu cijev spojna dimovodna cijev – spoj ložišta od dimovodnog nastavka do priključka na dimnjak priključak na dimnjak – dio dimnjaka koji povezuje spojnu dimovodnu cijev s dimnjakom. dimnjak – okomiti kanal u zgradi ili izvan nje koji se sastoji od nosive konstrukcije s jednom ili više unutarnjih cijevi za protok dimnih plinova oprema – dijelovi namijenjeni za održavanje, regulaciju i ostvarenje sigurnog pogona: osigurač strujanja uređaj za dovod dodatnog zraka (regulator podtlaka) dimna zaklopka eksplozijska zaklopka otvori za kontrolu i čišćenje otvor za ispust kondenzata s posudom za neutralizaciju (kod kondenzacijskih kotlova) sapnica kapa na vrhu dimnjaka i sl.

 

U osnovne zadatke dimovodnih instalacija ubraja se neometano odvođenje dimnih plinova u okolicu, sprječavanje nekontroliranog ulaska opasnih dimnih plinova u prostoriju, onemogućavanje nekontroliranog izlaska štetnog kondenzata i stvaranje podtlaka koji je potreban za savladavanje otpora u ložištu, dimovodnoj cijevi i dimnjaku (kod primjene atmosferskih ložišta). Načelo rada dimovodne instalacije temelji se na razlici gustoće vanjskog zraka i dimnih plinova.

Dimnjak je osnovni dio dimovodne instalacije i građevinski element koji služi za odvođenje dimnih plinova nastalih izgaranjem u ložištu nekog izvora topline u okolicu. Dimnjaci se dimenzioniraju i izvode tako da njihov broj, položaj i stanje osiguravaju da se ložišta izvora topline koja su predviđena za spajanje na njih mogu ispravno priključivati i koristiti.

Samo uz dovoljnu opskrbu zraka za izgaranje i pravilnim odvodom plinova izgaranja u atmosferu (ponajprije iznad krova), te redovitom kontrolom dimovodnih uređaja, korisnici plina imati će najveću sigurnost i ekonomičnost pri uporabi plina.

Svaki suvlasnik treba pozvati dimnjačara prigodom priključenja novih plinskih naprava na postojeće dimovodne uređaje i zahtijevati da mu dimnjačar izda Stručni nalaz o ispravnosti dimnjaka za novu vrstu goriva i uvjete rada.

Ulaskom u evropsku uniju, te usklađenjem zakona i pravilnika sa evropskim, zabranjena je prodaja i ugradnja plinskih trošila za takozvanim B ložištem (naprave s dimovodnim uređajem, zrak uzimaju iz prostorije u kojoj su postavljene ).

Obavezna je ugradnja plinskih trošila sa takozvanim C ložištem (naprave s dimovodnim uređajem za uzimanje zraka za izgaranje putem zatvorenog sustava iz atmosfere – ložišta neovisna o zraku u prostoriji ).

Kako bi takva plinska trošila uopće mogla funkcionirati potrebno je dovesti zrak do trošila što se radi sanacijom dimnjaka na način da se u dimnjak uvodi plastična cijev manjeg promjera koja služi za odvođenje kondenzata( H2O) ali i produkta sagorjevanja (CO2) van zgrade (na animaciji označeno crveno ). Prostor između stijenke dimnjaka i novougrađene dimovodne cijevi služi pak za dovođenje svježeg zraka ( na animaciji označeno plavo )potrebnog za potpuno sagorjevanje gorivog plina.

Problem nastaje u tome da se MORAJU zamijeniti SVA plinska trošila novima sa C-ložištem na jednoj vertikali dimnjaka, jer je nemoguće kombinirati B i C ložište na istoj vertikali  !

FASADNI „DIMNJACI”
Ispust plinova izgaranja iz “fasadnih” naprava mora biti udaljen od najbližeg susjednog “fasadnog” ispusta najmanje:

po horizontali: min. 2,50 m
po vertikali: min. 5,0 m
od objekata nasuprot fasadnom ispustu: min. 4,0 m.
Zabranjeno je postavljati “fasadne” ispuste u vežama, kolnim ulazima, uskim prolazima, svjetlarnicima, lođama, balkonima, ispod izbočenih dijelova zgrada i dr